05:30 Krki se cima, zora rudi, ostale budi i u more se baca dok se Šarac čudi.
Netko će Vam reći da se zbudio prije mene, ali nemojte nasjest, provokatori su to.
Pakiramo se i počinje (pre)dug put u Lubenice.

Jesam li već spomenuo da "put" čini prilično strmih 4 Km? A jesam li spomenuo i to da su nam osedlani konji ostali gore zlonamjernicima ostavljeni na milost i nemilost? Od svih mogućih scenarija desio se najbolji – sve bijaše netaknuto. Dogurasmo bicikle na "gradski" trg te obavismo već uvježbani ritual jutarnje higijene i spremanja stvari. Lokalno pučanstvo već polako cirkulira unaokolo.

U neko se doba privučen neuobičajenim zvukovima (Misch pere jajca na pipi) pojavljuje i zli krčmar. Otvara svoju krčm.. ovaj buffet i škilji prema nama. Hehe, naivčina, misli da ćemo mu ostavit koju kunu. Dolazi i neki krčmarev poznanik, a ovaj stao pljuvati po našoj Rozmari:
"ma šta misli ona mala, da je dosta samo se nasmijat i zamrdat guzicom pa će svi njoj ić, vidit će ona..." Tu se pokazao razlog gazdinog jučerašnjeg neodavanja prehrambenih informacija.
Kako Krki ima najviše stvari, opet se njega čekalo...
A Mare mi je prije puta lijepo rekao: "Kad spremiš sve stvari za koje misliš da ti trebaju, pola ostavi doma" I jesam, ali očigledno nedovoljno :)

08:10 Krećemo iz Lubenica. Do magistrale nas šamaraju uzbe a miluju nizbe. Magistrala je više manje OK. Susreli i par biciklista u suprotnom smjeru. Baš je dirljivo kako si jedni drugima mašemo, cincinkamo. Braća po muci, hehe.

Trenutak istine: odmah po kretanju iz Lubenica, na jednoj od "hlad-zavoj-početak uzbrdice" tijekom pauze Šarac, nakon što ga se pitalo za nešto u vezi vožnje, ispaljuje povijesnu rečenicu: "Baš mi je drago što me se još uvijek pita za savjet budući da sam definitivno najlošiji biciklist od svih". Trenutak nevjerice. Lažu li nas rođene uši? Šarac je puko. Priznao je. Da nije poludio? Hmmm, nije. Ajde de, daklem i Šarac je ljudsko biće. Amen.

Sunce se opako diže, disanje skraćuje, a bidoni prazne.

Uz par strateških stajanja poradi obnavljanja energetskih zaliha (nenadjebivi Euro-Krem čokoladni blok) prođosmo i pokretni most u Osoru.

Cesta se očito urotila sa suncem. Uzbrdice se nižu jedna zavojem na drugu. Smionom upornošću prijeđosmo i tu etapu, a nagrade su nam veliki spustovi, male uzbe i predivni krajobrazi.
More se plavi i zavodljivo bućka, a mi znojniji no ikad. Crni je zamalo popustio tom zovu sirena i sigurno bi se jadnik bio utopio da ga ne zgrabismo na vijeme.
Zadnja je petina puta do Malog Lošinja bila najlakša, ali ujedno i najtoplija. Kombinacije slojeva zaštitnih faktora 15 i 20 neumorno smo nanosili na izložene dijelove tijela.

Prođosmo kraj autokampa, prijeđosmo drugi okretni most i Mali Lošinj je pao.
Izbezumljeni glađu počesmo se glodat međusobno. Situaciju spašava dobro opskrbljeni market uz zelenu tržnicu.
Mda, dobro rashlađen također.

Kasnije se prepuštamo guštima džabalebarenja u hladu terase slastičarnice "Alfa". Preporučujemo "Ice Caffe", a nije loša niti "CocaColus Vulgaris" – melem za dušu i tijelo.

Cres -> Lubenice – 19 Km
Lubenice -> Mali Lošinj – 60 Km

Nakon što se temperatura tjelesnih rashladnih tekućina spustila na prihvatljiv nivo, zaputismo se prema plaži "Borik"

Tehničke karakteristike plaže:
Kombinacija Borova, Betona i Kamena, puno debelih ljudi, nasapunano more, loš prilaz moru - nema poštenog mjesta za skok, tu i tamo kakvo zgodno trebče...

Pokušaj uvaljivanja lokalnom pučanstvu glede smještaja opreme i spavanja je rezultirao neuspjehom, stoga se (opet) odlučismo za kamp "Poljana". Pola ekipe plaća, a pola Šarcu daj.., ovaj, se šverca. Cijena: 176 Kn dnevno za dvije osobe + šator, bez struje. Cca duplo skuplje nego u kampu "Preluka". No istini za volju, sanitarni im je komplex svjecki. Najbolji od svih dosad viđenih po kampovima. Ulogorismo se, digli manji šator, natrpali ga stvarima sa bicikala i pravac po "Fiš & Čips" u grad. Kako li mrcine samo lete bez stvari, Ji-haaaaa!!!

Ulazimo u centar. Biciklima vješto izbjegavamo pješačke prepreke. Šarčev prednji kotač najednom, uz svesrdnu pomoć crnog kabela ispod, odluči krenuti nekom svojom putanjom. Rezultat je zagreban palac i natučen "kažiprst" lijevog stopala. Krv, aaarrgh. Hitnom auto-intervencijom prsti bivaju flasterizirani, a japanka popravljena. Šarac...

N-ti ćorak: gazda nam zatvorio ispred nosa, još miriši unaokolo. Beš, bem! Ali zato radi "Pizza Cut" nešto bliže. Najeli se, popili pivo, pao tlak, lupila fjaka. Kako nam se valja rano dizat, vraćamo se "doma" i bez velike pompe tonemo u san.

Bilanca:
put: 74,48 Km
srednja: 18, 38 Km/h
vrijeme: 03:56:34
max: 61,1 Km/h