08:30 – Zbudio se, pisao dnevnik, zaspao.
11:00 – Buđenje, kupanac u kampu, tuširanje, pospremanje prnja

13:00 – Plaćamo smještaj, izmuzli 10% popusta na temelju "sudjelovanja" na festivalu. Kao, medijski pratimo događaje. Kao papirnati dokaz poslužila je i Krkijeva vizitka ;)
Na recepciji kampa unazočio se i dosad izočni Šarac glavom, bradom, biciklom i Anitom od Auta. Nakon kraćeg razgovora konačno u punom broju krećemo u Opatiju. Drugi prehrambeni problem riješismo "kruh-sir-pileća-rajčica-paprika-sok" sistemom u Konzumu. Prepunih trbuha nastavismo za Mošćeničku Dragu. Ne valja vozit sit. Umph!
16:00 Kupanac u Mošć. Dragi. Tamo smo ujedno i iznašli shemu čuvanja stvari i presvlačenja koju ćemo primjenjivati do kraja ove Odiseje. Okupira se jedan stol u birtiji uz željenu lokaciju i to je to. Bitno je odmah po zauzeću stola provjeriti da li im je WC u funkciji.
Šarac opet stvara probleme: zaboravio svoju crvenu torbicu s medicinom (čitaj: dokumenti i pare) kod Anite u autu, potom brije da ne može nać ključeve od zaključanog bicikla. Naravno da su mu bili u džepu od drugih hlačica, a Anita nas je još jednom ispratila.
Nakon opskrbe krispi barovima, vodom i ćeten halvom, ostavljamo i M. Dragu iza nas. Destinacija – trajektno pristanište Brestova. Prvu polovicu puta čine blagi usponi, a tri četvrtine druge polovice nagibom i vjetrom u prsa predstavljaju prvi ispit za našu kondiciju. Zato je zadnja četvrtina prava poslastica: Niiiizzzbrrrrdiiiiicaaaa do trajekta.

19:30 Na trajektu za otok Cres, relacija Brestova – Porozina, cijena 30 Kn, putuje se oko 30 min. Nakon guštanja na brodu slijedi i drugi, žešći ispit: 12 kilometara čistog nepatvorenog uspona na otočki vrh. Zahuktasmo metabolizme kojekakvim energalijama i krenusmo. Miš se odmah sa Crnim izdvaja na čelu, dok Šarac i ja čvrsto čuvamo pozadinu. Pogled na zapadnu stranu Cresa je predivan. Pedale se okreću, sunce zalazi, sumrak se pretapa u mrak, stigosmo na vrh. Puca savršen vidik – more s obje strane, krčka svjetla u daljini, smiješi se nizbrdica. Ostatak puta je lagan, osim što nas vozači automobila relativno kasno uočavaju pa često bivamo zasljepljeni dugim svjetlima. Misch i Crni nas čekaju kod ulaza u grad Cres.
21:15 – Slavodobitno upedaliravamo u centar. Odmah se traži neka hrana. Pojeli morske kuhotvorine u konobi "Bonaca". Mljac & urp! Vozikamo se uz obalu tražeći pogodno mjesto za ćorku. Našli neku finu polumračnu borovu šumicu odmah uz centar. Pripremamo teren i spremamo se na spavanac. Uto Šarac pokuša ubit Crnog bacanjem bicikla na glavu. Crni pušta čudne zvukove, da mu nije rog probio oko i ušao u mozak??? Usplahireni dižemo pomahnitali bicikl sa Crnog...
... na svu sreću (Šarčevu pogotovo) i radost – Crnom nije ništa. Šarac muca, viče: "sori, slučajno sam"...
Je, slučajno mo'š mislit, vidio ja odmah na početku druženja neki čudan sjaj u Šarčevim očima... Te smo noći zaspali sa zebnjom, jednog oka otvorenog...

Bilanca:
put: 70 Km
srednja: 15, 73 Km/h
vrijeme: 04:33:31
max: 55,9 Km/h