Danas se ne bilježi vrijeme. Ni kilometri. Ni prosjeci. Ništa se ne bilježi. Dan je zasluženog odmora. Punjenje mobitela. Trbuha također. Fjaka je u zraku. Kupanac, ručak, popodnevni spavanac. Crni i Šarac kaićem idu u Trogir po namirnice (čitaj: čips i Colu), dok Krki i Misch uživaju u drijemežu. Boli nas kua, pa nismo vezani pupčanom vrpcom.
Događaj dana je bila utakmica Dinamo – Maribor 1:1, iako su naši bili bolji. Naši su uvijek bolji. Pijemo pivo, čavrljamo i kako ko – tonemo u san. A šta da se kaže – Siesta. Z!

Drugi je dan od sieste.
Ustaje se kako ko. Baulja po stanu. Konsenzusom, ostajemo na Čiovu još jedan dan. Da se dobri ljudi ne uvrijede na odbijenom gostoprimstvu. Samo zato. Ima vremena za nove radne pobjede. Doručak. Kupanac. Idemo kaićem po spizu u grad. Mogli smo i plivat, kako su nas valovi smočili.
Trogir je baš lijep i uređen grad.
Sokići, kupovina, povratak – opet se smočili. Kupanac, ručak, kupanac. Crni izgubio oćale. Prevrnuo je cijelu kuću ali ništa. Nije valjda skočio u more s njima? Ma nije. Šarac i Filip piče po PSX 2. Kupanac. Kako su u jeku redukcije vode, šparno se tuširamo, pa autom u Trogir, nabacit šetnjicu.
Promenada je krcata. Jedinu razliku od ostalih primorsklih gradova čine skupocjene jahte poredane na vezovima. Ostatak dojma je isti: Štandovi s đinđama, kokice, kuruza, crtači, sladoled, šećerna vuna, majice, gužva. U kaštelu sviraju ŠoMazGoon. Sjeli na neki trg, popili piće i vratili se doma. Higijena & spavanac. Valja se dić do 9. Laku noć!

Bilanca:
put: 0 Km
srednja: 0 Km/h
vrijeme: 00:00:00
max: 00 Km/h