08:00 – Tek je 8, hronronron...
09:00 – Tek je 9, zzZZzzZZzz...
10:00 – Već je 10, zzijev!
Ustajanje. Polaaako, da se ne dobije bruh. Doručak, higijena, trpanje stvari u bisage. Crni još uvijek nije našao oćale.

Krećemo oko podneva, nakon što smo se pogleda zamagljenih od suza oprostili od ljubaznih domaćina. Potrošili smo im svu vodu, pojeli sve Milky – Way čokoladice, popili svo pivo i utamanili kobasu "Mađaricu". No zato smo im ostavili "Griote" bombonjeru. Nek se zna da i mi imamo. Kroz Trogir opet prolazimo gužvu koristeći prednost bicikala. Slijedećih 25 Km do Splita zahvaljujući dvodnevnom odmoru gotovo da i nismo osjetili. Osim što je najružniji dio bio onaj dio puta uz cementaru.
Da ne zaboravim, Crni je stvarno bio skočio u more sa oćalama. Iste su pronađene na dnu teritorijalnih voda vikendice obitelji Crnčec.
13:30 Crni i Šarac otišli po karte za brod, a Misch i Krki traže Sajbr Kafe. Ovisnici.

U dva ipo krećemo na "Petru Hektoroviću" prema Visu. Karta je 66 Kn po glavi s biciklom. Na brodu sreli poznate face. Dva sata poslije prvi put nogom stupamo na Viško tle. Sreli još poznatih: Tico, Đuka, a saznajemo da su na otoku i Branka i Mare i Žule... Horde zla su na broju :)

Preko veze iskemijali legalni boravak u bivšoj vojarni 2 Km uzbrdo od centra, za 50 Kn dnevno, s doručkom i večerom. Nakon što smo se smjestili počinje onaj hedonistički dio ove priče.

Bilanca:
put: 37,13 Km
srednja: 17,10 Km/h
vrijeme: 02:10:18
max: 33,9 Km/h

Šta se zbivalo u vojarni u slijedeća četiri dana
U istoj vojarni već 6 dan traje "Otokultivator". A to su razne stripo, foto, glazbene, pjesničke, umjetničke te ine radionice u organizaciji "Mame".

Ukratko, po danu se kao nešto radi,a ponoći koncerti i brijačina.

Z. A. K. O. N.

Najbolji spoj zabave, fjake, ekipe i džinovskih šafrana. Kakvi šafrani, takve u životu ne vidjeh. Skoro da potpuno liče na palme, samo su puno veći.

Alkoh.., ovaj sokovi se mogu nabavit u Kerumu (dalmatinski lanac marketa), a navečer po štandovima.
Vrijeme i datume više neću bilježit jerbo nema smisla. Sve je onako kako treba bit. Nirvana, spokoj, mir, zen, ravnoteža, blah...
Ova se vojarna nekom čudnom igrom slučaja pretvorila u san svakog ročnika:
- ustaje se kad se ustaje
- ne mora se brijat
- WC-i imaju vrata i toalet papir
- doručak je od 9 do 11
- naokolo šeću oskudno odjevene cure
- cuga se ne mora ušvercavat
- tuširaš se kad ti je vruće
- i još puuuno lipih stvari.
Mislim da se svaki mrtvi činovnik (čitaj: osoba sa činom koja kinji niže rangirane) koji je ikad služio u toj vojarni sad okreće u grobu. Počivali u miru.
Na Visu smo ostali 4 dana. Upoznali se sa dosta ljudi. Kupali se po danu, tulumarili po noći. Igrali pingač u hladovini hotela uz obalu.
Spavali smo na vrećama na karimatima na podu prekrivenim linoleumom. Već prvi dan se svi zabambusasmo, a Krki pogotovo - njemu je neobjašnjivo funkcionirao još jedino centar za ravnotežu. Zombix. Drugi dan smo s bambusa prešli na ubojitu kombinaciju Red Bulla i Vodke. Ju-HU. No i tako bi kasnije cuclali nečiji bambus, a potom pivo sa šanka.

Prve 2 fotke: ispred kuće lokalnog zubara. Izvolite naprijed :), A treća fotka opisuje samu sebe.

Dok su Misch i Crni istraživali Komižu (taj dan je Misch napravio svoj, ali i ekipni brzinski rekord u spustu: 70 Km/h. Naravno da ga je Šarac sljedeći dan oborio sa 85 Km/h) Šarac i Krki su kupili pljuce na vodu i maltretirali živo i neživo slabije od sebe. Cijeeelu noć. Glavna atrakcija kroz sve četiri noći je bio Super Mario Kovač. Dotična je individua stasala u pravog šomuena, te je sa svojom ekipom (a i dobrim dijelom familije) mamila salve smijeha i aplauze kroz cijele noći.

Kome je bilo dosadno, mogo je ić čagat na reggae party nešto niže ili se bacakat uz DJ zvukove iz amfiteatra iznad. Kao što mi je Marko iz Močvare i bio obećao, zadnja je večer stvarno bila posebna. Nakon što smo se već lagano zacimali ubojitom smjesom, počeše puštat najluđe hitove ikad puštene. Sve. Od Marša imperijalnih snaga iz Star Warsa pa sve do Svete sperme iz Smisla Života pajtonovaca.

A onda je počeo kolektivni pogo. Mene od skakanja 4 dana nakon još uvijek bole listovi. A mogao sam i ja ostat bez oćala. Prvo neko pao, pa Mare, pa me Šarac gurnuo na Mareta, i onda se još 20 ljudi pobacalo na nas. Sva sreća da se Šarac bio suzdržao. Muzika piči, zora sviće, lica blijeda i nasmijana. U neko doba sjedamo na bicikle i idemo na kupanje. Buć, brč. Valja se vratit, spremit stvari, ić doma.

Ven D šou iz ouvr

U tom nam se prijelomnom trenutku raspala četvorka. Misch je ostao na Visu, a Crni, Šarac i Ja odosmo brodom u Split. Čim su nam stopala osjetila brodski tapison kao po komandi razvijamo karimate i tonemo u san bez snova. Dva sata kasnije eto nas u Splitu. Teška se srca opraštamo od Crnog koji piči bajkom natrag na Čiovo i Žuleta koji ide vlakom, mislim u ZG.

Šarac i ja čekamo brod za Rijeku. Karta ispada 330 Kn po glavi. N' ti miša pa nisu ti brodovi niti tako jeftini.

20:00 Krećemo brodom Dubrovnik. Budući da je na palubi jako puhalo, a sva dobra mjesta bila zauzeta, smještamo se na avio sjedala. Nismo niti pošteno zaspali kada dolazi baba naplatiša i oće naplatit 34 Kn. Živoderi. Olakšani za spomenute sume besramno se odajemo snu.